Bere Bez Nitrata I Toksina

2024 Autor: Sebastian Paterson | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 13:48

Ko je glavni "štetnik" u vrtu?

Neprestano komunicirajući s vrtlarima i vrtlarima, primijetio sam sljedeću tendenciju: mnogi od njih žele samo jedno - pronaći (kupiti) neki čudotvorni lijek koji bi riješio sve probleme sa žetvom, plodnošću i, naravno, zaštitom od štetočina. U isto vrijeme, gotovo svaka druga osoba spremna je upotrijebiti bilo što, ako bi barem danas pomoglo, a da uopće ne razmišlja o tome što će se dogoditi sutra.

Također je iznenađujuće da ogroman broj inteligentnih ljudi ne može ni zamisliti da biljke mogu rasti i proizvoditi usjeve bez mineralnih gnojiva. Svi samo govore o makro- i mikroelementima, o tome šta je bolje: azofosku, nitrofoski ili Kemiru, a također i o tome čime navodnjavati zasade tako da nema žižaka, lisnih uši ili mrava? I istovremeno su iznenađeni da naučnici-kemičari ne mogu dati takav čarobni lijek.

U isto vrijeme, većina sugovornika razumije da su proizvodi uzgajani na mineralnim gnojivima u pravilu nekvalitetni, s visokim sadržajem nitrata, brzo propadaju i loše se čuvaju. Ali za njih ne postoji drugi način: stajsko gnojivo je skupo, a pokušajte kupiti dobro … Većina jednostavno ne zna druge načine uzgoja biljaka.

× Vrtlarski priručnik Rasadnici biljaka Prodavnice robe za vikendice Studija pejzažnog dizajna

Stoga su mineralna gnojiva, pesticidi i herbicidi spremni za primjenu, samo ako je lakše i brže doći do rezultata. Zamislite ovu sliku: novac vam je prijeko potreban i iznenada bi vam se ponudila pristojna i stalna plata za činjenicu da biste polako uništavali kuću, zalijevali vrt i povrtnjak otrovima i dodavali malo strihnina kaša svaki dan za djecu. Mislim da ni za puno novca ni vi ni bilo ko drugi ne biste pristali na takvu ponudu i svi bi bili samo ogorčeni. Ali u praksi mnogi od nas rade upravo to, samo za to plaćaju i dodatni novac kupujući i izdašno koristeći mineralnu vodu, herbicide i pesticide u svom vrtu, istovremeno zagađujući prirodu i šteteći zdravlju i vlastitog i voljenog one. Pitam se ko je najveći štetnik u ovom slučaju: ljudi ili insekti?

Ovakvo stanje nastalo je zbog činjenice da tradicionalna poljoprivredna tehnologija već dugo ne može bez svih ovih hemijskih svojstava. Bitka za žetvu se nastavlja, što znači da se oružje za ovu bitku mora stalno poboljšavati.

Da li se treba boriti protiv korova? Neophodno je. A sa štetočinama? Ali naravno, uništavaju trećinu uroda. Dakle, hemijska postrojenja i instituti rade na stvaranju sredstava za borbu, tačnije otrova ili otrova različitih efekata. Godišnje se u svijetu proizvede više od 1,25 miliona tona pesticida. Šta mislite gdje odlaze? Tačno, truju i okolinu i samu nerazumnu osobu.

A šta je s korovom i štetočinama? I dobro im ide: za svaki novi otrov imaju spreman protuotrov u najkraćem mogućem roku. Gotovo trenutno se odvijaju mutacije prema stvaranju populacija otpornih na pesticide, i to tako da njihov otpor premaši svoje prethodnike stotinama i hiljadama puta. Neprijatelj postaje otvrdnuo u borbi, za njega su ti otrovi vrsta cjepiva, nakon čega postaje neranjiv.

Kakav je neprijatelj ovo tako nepobjediv? Ovo je, moji prijatelji, priroda u kojoj je svako biće ili biljka tokom miliona godina evolucije (prilagodljivost promjenjivim uvjetima) našlo svoje mjesto i ispunjava svoju misiju.

Vrtlari ne nazivaju insekte koji jedu lišće i sišu lišće, osim štetočina. Pitam se kako nazvati grabežljivca koji je na preriji uhvatio, recimo, bolesnog srndaća, pojeo ga i time spasio cijelo stado od zaraze i smrti čitave stoke? Naravno, uredni grabežljivac! A insekti? Štetočine? Oni imaju svoju ulogu u evoluciji: bolesne biljke ne bi trebale da proizvode potomstvo.

Većina naših vrtnih biljaka uzgajanih prema današnjoj poljoprivrednoj tehnologiji istrgnute su iz prirodne biocenoze, pa su podložne bolestima. Oboljele biljke u pravilu sadrže puno azota ili šećera, pa ih jedu insekti medicinske sestre (za prirodu) i štetočine (za vrtlare). Ako problem razmotrimo s ove točke gledišta, postaje jasno zašto znanstvenici kemikalije gotovo sto godina nisu ništa postigli, a sada je već očito da neće ništa postići, jer je nemoguće pobijediti Prirodu.

Pa gdje je izlaz, je li zaista nemoguće učiniti bilo šta? Izlaz postoji, prijatelji, ali on je u drugom smjeru. Potrebno je ne boriti se s prirodom, već koegzistirati, ne kršiti biocenoze, već ih održavati i jačati, koristeći dostignuća nauke i prakse.

Upravo se to događa kada se koristi poljoprivredna tehnologija prirodnog uzgoja (APA). Takva poljoprivredna tehnologija omogućava, radeći 2-3 puta manje, 2-3 puta veće prinose bez nitrata i toksina i sa vitaminima! Što vam svima želim.